Latinska poslovica Qui scribit, bis legit kaže Tko piše, dvaput čita. Projektom pod nazivom Tjedan pisanja rukom, koji je provela učiteljica hrvatskoga jezika od 19. do 23. siječnja, učenicima 6. – 8. r. istaknula se važnost pisanja rukom i potaklo ih se da koriste tu važnu vještinu, a cijeli tjedan na satu Hrvatskoga jezika pisali su rukom. Projekt je osmišljen uz Svjetski dan rukopisa koji se obilježava 23. siječnja od 1977. g. kada su nastavnici primijetili kako se umjetnost rukopisa gubi kao vještina, a da se danas u većoj mjeri koristimo tipkovnicom na računalu nego što pišemo rukom.
Učenici su učili o dobrobitima koje donosi pisanje rukom. Naučili su da pisanje rukom potiče procese u mozgu koji su osnova za učenje, razmišljanje i pamćenje. Također informacije zapisane rukom kasnije se bolje pamte i brže prizivaju iz sjećanja od natipkanih. Pisanje rukom potiče više područja povezanih s kreativnim mišljenjem, a pri učenju povezuje se s boljom regulacijom emocija i pozitivnijim raspoloženjem nego tipkanje. Učiteljica im je govorila o četirima glavnim oblicima poučavanja pisanja rukom: držanju olovke, oblikovanju slova, čitljivosti i tempu.
Svatko od nas ima jedinstven rukopis. Rukopis je naš potpis, osobni pečat i stvara osjećaj povezanosti između onog koji piše i onog koji čita. Učenici su otkrili zanimljivosti koje grafolozi kažu o nama iz načina na koji pišemo, od čitljivosti i stila slova do pritiska olovke na papiru, sve to pruža uvid u našu osobnost.
Nakon toga uslijedile su aktivnosti za učenike. Radili su vježbe pomoću gumice za jačanje mišića prstiju i šake. Igrali su tradicionalnu igru s konopom koju su djeca igrala generacijama. Osamdesetih godina nije postojalo dijete koje nije znalo igrati popularnu igricu Kolariću paniću (Zapetljanac, Na konca) za razvoj motorike, koncentracije i logičkog razmišljanja. Dok se igra, pjeva se brojalica:
Kolariću paniću,
pletemo se samiću,
sami sebe zaplićemo,
sami sebe otplićemo,
kolariću paniću,
tratararatata.
Potom su uslijedile aktivnosti pisanja rukom. Učenici su rukom pisali pismo kojim su se predstavili razredu. Zamislili su jedan ostvariv cilj koji će ostvariti do kraja drugog polugodišta i napisali korake potrebne za postizanje cilja. Na satu književnosti pisali su akrostih ili prvoslovku prema slovima svoga imena. Pisali su osvrt na knjigu koju su pročitali tijekom ljetnoga odmora ili dosadašnjega školovanja. Naslikali su svoju najdražu uspomenu, a zatim uz sliku napisali rukom opis u opsegu jednoga ulomka. Osmislili su razredna pravila i izradili plakat na kojemu su napisali rukom ta pravila.
Svaki razred natjecao se u Kahoot kvizu, a učenici su odgovarali na pitanja o svemu što su naučili taj tjedan. Najuspješniji učenici dobili su na poklon senzorne antistres loptice za razvoj fine motorike.
Poticanje učenika na pisanje rukom potrebno je kako bi razvijali fine motoričke vještine i osvijestili da je rukopis jedinstveni odraz osobnosti, a pisanje rukom važna ljudska vještina.
Zvonimira Olujić, učiteljica hrvatskoga jezika
