Projekt Tjedan pisanja rukom
Latinska poslovica Qui scribit, bis legit kaže Tko piše, dvaput čita. Projektom pod nazivom Tjedan pisanja rukom, koji je provela učiteljica hrvatskoga jezika od 19. do 23. siječnja, učenicima 6. – 8. r. istaknula se važnost pisanja rukom i potaklo ih se da koriste tu važnu vještinu, a cijeli tjedan na satu Hrvatskoga jezika pisali su rukom. Projekt je osmišljen uz Svjetski dan rukopisa koji se obilježava 23. siječnja od 1977. g. kada su nastavnici primijetili kako se umjetnost rukopisa gubi kao vještina, a da se danas u većoj mjeri koristimo tipkovnicom na računalu nego što pišemo rukom.
Učenici su učili o dobrobitima koje donosi pisanje rukom. Naučili su da pisanje rukom potiče procese u mozgu koji su osnova za učenje, razmišljanje i pamćenje. Također informacije zapisane rukom kasnije se bolje pamte i brže prizivaju iz sjećanja od natipkanih. Pisanje rukom potiče više područja povezanih s kreativnim mišljenjem, a pri učenju povezuje se s boljom regulacijom emocija i pozitivnijim raspoloženjem nego tipkanje. Učiteljica im je govorila o četirima glavnim oblicima poučavanja pisanja rukom: držanju olovke, oblikovanju slova, čitljivosti i tempu.
Svatko od nas ima jedinstven rukopis. Rukopis je naš potpis, osobni pečat i stvara osjećaj povezanosti između onog koji piše i onog koji čita. Učenici su otkrili zanimljivosti koje grafolozi kažu o nama iz načina na koji pišemo, od čitljivosti i stila slova do pritiska olovke na papiru, sve to pruža uvid u našu osobnost.
Nakon toga uslijedile su aktivnosti za učenike. Radili su vježbe pomoću gumice za jačanje mišića prstiju i šake. Igrali su tradicionalnu igru s konopom koju su djeca igrala generacijama. Osamdesetih godina nije postojalo dijete koje nije znalo igrati popularnu igricu Kolariću paniću (Zapetljanac, Na konca) za razvoj motorike, koncentracije i logičkog razmišljanja. Dok se igra, pjeva se brojalica:
Kolariću paniću,
pletemo se samiću,
sami sebe zaplićemo,
sami sebe otplićemo,
kolariću paniću,
tratararatata.
Potom su uslijedile aktivnosti pisanja rukom. Učenici su rukom pisali pismo kojim su se predstavili razredu. Zamislili su jedan ostvariv cilj koji će ostvariti do kraja drugog polugodišta i napisali korake potrebne za postizanje cilja. Na satu književnosti pisali su akrostih ili prvoslovku prema slovima svoga imena. Pisali su osvrt na knjigu koju su pročitali tijekom ljetnoga odmora ili dosadašnjega školovanja. Naslikali su svoju najdražu uspomenu, a zatim uz sliku napisali rukom opis u opsegu jednoga ulomka. Osmislili su razredna pravila i izradili plakat na kojemu su napisali rukom ta pravila.
Svaki razred natjecao se u Kahoot kvizu, a učenici su odgovarali na pitanja o svemu što su naučili taj tjedan. Najuspješniji učenici dobili su na poklon senzorne antistres loptice za razvoj fine motorike.
Poticanje učenika na pisanje rukom potrebno je kako bi razvijali fine motoričke vještine i osvijestili da je rukopis jedinstveni odraz osobnosti, a pisanje rukom važna ljudska vještina.
Fotogaleriju učenika možete pogledati na sljedećoj poveznici.
Školski projekt – ŠAPICA
Naš školski projekt „Šapica“ trajao je od 21.rujna do 15. prosinca 2024. godine. U projektu su sudjelovali učenici razredne nastave sa svojim učiteljicama i roditeljima. Projekt je osmišljen kako bi učenici provodili što više vremena s roditeljima u društvu svoga plišanca.
Cilj ovog projekta je zadovoljiti dječje interese za plišancem Šapicom (vidra) te im omogućiti da steknu znanja i predodžbe o njemu. Djeca tako razvijaju svoje govorne sposobnosti, uče se lijepo, opušteno, samostalno izražavati i prepričavati događaje. Kroz projekt i druženje sa plišancem Šapicom, učenici emocionalno sazrijevaju. Prepričavajući događaje s plišancem razvijaju komunikaciju na materinskom jeziku i usvajaju digitalne, socijalne i građanske kompetencije.
Svako dijete nosi plišanca u svoju obitelj i s njim provodi tjedan dana u različitim aktivnostima. Fotografijama obilježi važnije trenutke u navedenom tjednu. U školi, na satu razrednika, prezentira razrednom odjelu najzanimljivije detalje iz njihovog zajedničkog druženja.
Djeca radom na projektu promatraju, pitaju, istražuju i poduzimaju određene aktivnosti vezane s temom projekta.
Samostalno razmišljaju i zaključuju, šire svoja znanja aktivirajući pritom svoje mogućnosti i razvijajući mnoge sposobnosti i odgovornosti.
Različite aktivnosti u društvu plišanca Šapice utjecale su i na dječji razvoj percepcije, prije svega vizualne i taktilne – promatranjem, opipavanjem, promatranjem fotografija, i sl.
Školski projekt je timsko provođenje određenih aktivnosti u svrhu postizanja zadanih ciljeva u kraćem ili dužem vremenskom razdoblju. Svrha mu je međusobna povezanost i suradnja, širenje primjera dobre prakse, doprinos rezultata projekta profesionalnom ugledu škole. Formula kvalitetnog školskog projekta je dobro osmišljena projektna tema, odabrano vremensko razdoblje, timski rad i jasno definirani projektni zadatci i aktivnosti.
Školski se projekt provodi u sljedećim etapama: planiranje, provedba, evaluacija i diseminacija.
Učenici rado sudjeluju u projektnim aktivnosti koje im pomažu u lakšem učenju nastavnih sadržaja različitih nastavnih predmeta.
Prva etapa školskog projekta bila je pravilno planiranje aktivnosti i uvrštavanje u školski kurikulum. Projekt je javno predstavljen početkom rujna na roditeljskom sastanku, kada su roditelji potpisali suglasnosti za sudjelovanje svoje djece. Učiteljica je u aplikaciji WhatsApp napravila zajedničku grupu Šapica, napisala pravila ponašanja i dala roditeljima jasne upute. Učenici su sami trebali osmišljavati aktivnosti i tako razvijati maštu i kreativnost. Roditelji su trebali najzanimljivije aktivnosti fotografirati, po želji zajedno sa djecom napraviti kućni video i sve to poslati u grupu nakon tjedan dana.
Na satu razrednika učenici su istraživali i saznavali sve o vidri. Iznosili su svoje dojmove i doživljaje sa svojim kućnim plišancima te odabranom plišancu zajedničkim glasovanjem nadjenuli ime Šapica.
Dogovorili su pravila ponašanja i aktivnosti projekta. Samostalno su planirali i organizirali aktivnosti. Neki učenici su radili u timu jer su braća i sestre pa su aktivnosti radili zajedno. Nakon tjedan dana Šapica je putovala iz jedne obitelji u drugu. Putovala je ona u obližnje gradove Imotski, Makarsku i Split, čak i u susjednu državu Bosnu i Hercegovinu. Obilazila je mnoge trgovine i shopping centre, malo u kino i kazalište svratila, i u Mc Donaldsu se hranila, lovila je ribice i u kadi se kupala, ljuljala se u parkovima, kavu u caffe baru pila i nogometne utakmice gledala, vozala se traktorom, biciklom i bagerom, domaću zadaću s učenicima pisala, molila Boga i s njima spavala…Šapica se „ludo“ zabavljala u društvu svojih malih prijatelja.
Svakoga ponedjeljka, na satu razrednika, učenici su prezentirali svoje aktivnosti, prikazivali video uratke koje su izradili, javno pričali i prepričavali najsmješnije događaje. Tako su promicali stvaralaštvo, razvijali maštu i kreativnost, stjecali digitalne kompetencije, jačali osjećaj vlastite vrijednosti.
Svi učenici popunili su evaluacijski listić bojenjem plišanca i gotovo svi dali odličnu ocjenu projektu.
Diseminacija projekta prikazana je na Aktivu razredne nastave, objavljena u roditeljskoj WhatsApp grupi i na stranicama škole.
Ovim putem zahvaljujemo i roditeljima na sudjelovanju u školskom projektu!
Šapica je potaknula i razvila dječju maštu i kreativnost u zajedničkom druženju.
Fotogaleriju učenika možete pogledati na sljedećoj poveznici.