U petak 14. veljače 2025. učiteljica hrvatskoga jezika Zvonimira Olujić obilježila je Valentinovo s učenicima 5. – 8. razreda. Valentinovo ili Dan zaljubljenih najromantičniji je blagdan u godini čiji naziv potječe od svetog Valentina. Mnogo je legendi o svetom Valentinu, a jedna od najpoznatijih tvrdi da je bio svećenik koji je služio u 3. st. u Rimu. Tadašnji car Klaudije II. smatrao je da su samci bolji vojnici od onih oženjenih pa je mladićima zabranio brak. Valentin je to smatrao nepravednim pa je u tajnosti sklapao brakove. To je trajalo sve dok ga Klaudije nije otkrio i naredio da ga se ubije. Druga legenda navodi da je Valentin ubijen jer je pokušao pomoći kršćanima u bijegu iz rimskih zatvora gdje su ih često mučili. Valentin je postao jedan od najpopularnijih svetaca, pogotovo u srednjovjekovnoj Engleskoj i Francuskoj.
Prvi koji je obilježio Valentinovo bio je engleski pjesnik Geoffrey Chaucer koji je Valentinovo spomenuo u svojoj pjesmi „Parliament of Foules“ davne 1375. Prva sačuvana čestitka za Valentinovo potječe iz 1415., a svojoj ženi poslao ju je Charles, vojvoda od Orleansa, dok je bio zatočen u Londonskom tornju nakon bitke kod Agincourta. U Hrvatskoj se obilježavanje Valentinova povezuje uz utjecaj američke pop kulture, no u Međimurju je nekada postojao običaj da se 14. veljače djeci u dvorištu ostavljaju peciva u obliku ptica jer se tad „ftičeki ženiju“, odnosno ptičice stupaju u brak, metaforički. Uvečer prije Valentinova djeca bi na prozoru ostavila malo brašna, soli, kvasca, mlijeka i ostalih sastojaka potrebnih da se ispeku kolači povodom “svadbe” ptičica. Te kolačiće od dizanog tijesta, odnosno male pletenice u obliku ptičica, pekle bi mame i bake, a na samo valentinovsko jutro razmjestile bi ih po vrtu, balkonu ili prozoru. Djeca su tako bila uvjerena da su im to ostavile ptičice. Također, ako bi tog dana osvanulo sunčano jutro, vjerovalo se da proljeće samo što nije stiglo.
U našoj školi učenici su s učiteljicom hrvatskoga jezika i knjižničarkom uredili glavni pano u prizemlju škole na kojem su istaknuli poznate ljubavne citate, a na školskom radiju cijeli nastavni dan recitirali su ljubavnu poeziju hrvatskih pjesnika.
Organizirana je i radionica slikanja u suradnji s Evom Mikulić i Glorijom Strmečki u sklopu njihovog projekta „Imotski na platnu“ gdje organiziraju radionice slikanja s ciljem doprinosa kulturnom razvoju Imotske krajine. Učenici su se pokazali kao pravi mali umjetnici, a iz njihovog kista nastala su prava umjetnička djela, uz stručno vodstvo slikarice Eve koja ih je vodila kroz cijeli proces slikanja. Oduševljenju nije bilo kraja, a nadamo se ponovnoj suradnji i u budućnosti.
