« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Kraći povijesni pregled
Osnovna škola STUDENCI ima bogatu kulturno-prosvjetnu prošlost. Počela je radom davne 1867. godine odlukom carskog i Kraljevskog Pokrajinsko-učionskog vijeća u Zadru.
Godine (2001.) bila je 134-ta obljetnica njezinog postojanja. To je bila prva pučka seoska škola na području Imotske krajine, a druga uopće, jer prva je bila u Imotskom. Zaslugu za otvaranje ove škole ima mjesni prosvjetitelj i domoljub fra Anđeo Udiljak, ne samo u Studencima, gdje je i rođen, nego i u svim mjestima svojega župnikovanja (Proložac, Ričice, Lovreć, Runovići) otvarao je škole i opismenjavao puk, znajući da samo pismeni i prosvijećeni mogu ostati i opstati na ovim surovim prostorima, izloženi političkoj vjetrometini i inim utjecajima. Prvim učiteljem u Studencima bijaše njegov sinovac Ivan Udiljak - Šuvelić koji završi gimnaziju u Rijeci, a učiteljski tečaj u Sinju i Zadru. Još od 1861.godine opismenjavao je Studenčane u svojoj privatnoj (trivijalnoj ) školi, a njegova potvrda o opismenjavanju je imala težinu javne isprave. Razumije se da je u početku to bila samo jednorazredna mješovita škola. Ilustracije radi, prema izvešću nazornika državnih pučkih-osnovnih škola u kotaru Imotski od 21. listopada 1869. godine, broj: 2310 za godine 1865-66-67. stoji " da je na Studencima 1867. godine dužno pohađati školu : 121 dječak i 127 djevojčica. Redovito pohađa nastavu 47 dječaka i 47 djevojčica". To je impozantna brojka ako bismo usporedili s današnjim brojem učenika.
Od tada pa do danas škola djeluje kontinuirano s manjim prekidima za vrijeme I. i II. Svjetskog rata. Škola je mijenjala učitelje i programe, oblike rada i gospodare, ali je uvijek ( i danas) ostala stožer kulturno-prosvjetnog života u ovom selu. Već sam naveo da je škola u početku bila jednogodišnja, razvija se u četverogodišnju i šestogodišnju, da bi od školske 1955/56. godine postala osmogodišnja. Takvu organizaciju zadržala je do sada.
Ovaj kratki povijesni pregled razvitka ove škole govori da imamo bogatu prosvjetnu tradiciju kojom se možemo ponositi i po čemu smo prepoznatljivi. Ovakvim prosvjetnim postignućem mogle bi se dičiti i razvijenije sredine od naše.