preskoči na sadržaj

Osnovna škola Studenci

Login
Tražilica
Kalendar
« Prosinac 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

E-dnevnik

Godina čitanja

Vremeplov

Oglasna ploča
Anketa
Razvrstavate li sav otpad?




Arhiva dokumenata
Brojač posjeta
Ispis statistike od 28. 9. 2016.

Ukupno: 131289
Ovaj tjedan: 186
Danas: 15
Meteorološka postaja OŠ STUDENCI

 

 

Povijest

Kraći povijesni pregled
Osnovna škola STUDENCI ima bogatu kulturno-prosvjetnu prošlost. Počela je radom davne 1867. godine odlukom carskog i Kraljevskog Pokrajinsko-učionskog vijeća u Zadru.
Godine (2001.) bila je 134-ta obljetnica njezinog postojanja. To je bila prva pučka seoska škola na području Imotske krajine, a druga uopće, jer prva je bila u Imotskom. Zaslugu za otvaranje ove škole ima mjesni prosvjetitelj i domoljub fra Anđeo Udiljak, ne samo u Studencima, gdje je i rođen, nego i u svim mjestima svojega župnikovanja (Proložac, Ričice, Lovreć, Runovići) otvarao je škole i opismenjavao puk, znajući da samo pismeni i prosvijećeni mogu ostati i opstati na ovim surovim prostorima, izloženi političkoj vjetrometini i inim utjecajima. Prvim učiteljem u Studencima bijaše njegov sinovac Ivan Udiljak - Šuvelić koji završi gimnaziju u Rijeci, a učiteljski tečaj u Sinju i Zadru. Još od 1861.godine opismenjavao je Studenčane u svojoj privatnoj (trivijalnoj ) školi, a njegova potvrda o opismenjavanju je imala težinu javne isprave. Razumije se da je u početku to bila samo jednorazredna mješovita škola. Ilustracije radi, prema izvešću nazornika državnih pučkih-osnovnih škola u kotaru Imotski od 21. listopada 1869. godine, broj: 2310 za godine 1865-66-67. stoji " da je na Studencima 1867. godine dužno pohađati školu : 121 dječak i 127 djevojčica. Redovito pohađa nastavu 47 dječaka i 47 djevojčica". To je impozantna brojka ako bismo usporedili s današnjim brojem učenika.

Od tada pa do danas škola djeluje kontinuirano s manjim prekidima za vrijeme I. i II. Svjetskog rata. Škola je mijenjala učitelje i programe, oblike rada i gospodare, ali je uvijek ( i danas) ostala stožer kulturno-prosvjetnog života u ovom selu. Već sam naveo da je škola u početku bila jednogodišnja, razvija se u četverogodišnju i šestogodišnju, da bi od školske 1955/56. godine postala osmogodišnja. Takvu organizaciju zadržala je do sada.
Ovaj kratki povijesni pregled razvitka ove škole govori da imamo bogatu prosvjetnu tradiciju kojom se možemo ponositi i po čemu smo prepoznatljivi. Ovakvim prosvjetnim postignućem mogle bi se dičiti i razvijenije sredine od naše.

preskoči na navigaciju